62 hadiths
Ebu Musa, radijallahu 'anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ovu dovu: "Gospodaru, oprosti mi moje grijehe i moje neznanje, moj prijestup u svemu što činim, kao i ono što Ti znaš bolje od mene samog. Gospodaru, oprosti mi moje grijehe, bilo s namjerom ili u neznanju ili one koji su učinjeni u šali, a sve to imam pri sebi. Allahu, oprosti mi moje prošle i buduće grijehe, ono što sam učinio tajno i javno. Ti približavaš onoga koga hoćeš i udaljavaš onoga koga hoćeš, i Ti si nad svim moćan."متفق عليه
Od Ibn-Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostavljao ove riječi kada je omrkavao i osvanjivao: 'Allahumme inni es'elukel-afijete fid-dunja vel-ahireti. Allahumme inni es'elukel-'afve vel-'afijete fi dini ve dunjaje ve ehli ve mali. Allahummestur 'avreti (avraati), ve amin rev'ati. Allahummahfazni min bejni jedejje, ve min halfi, ve 'an jemini, ve 'an šimali, ve min fevki, ve e'uzu bi azametike en ugtale min tahti
/
Allahu moj, tražim od Tebe svaki spas, i na ovome i na onome svijetu. Allahu moj, tražim od tebe oprost i spas, u mojoj vjeri, ovosvjetskim poslovima, porodici i imetku. Allahu moj, pokrij moje nedostatke i umiri moje strahove. Allahu moj, sačuvaj me s moje prednje i stražnje strane, i sa desne i sa lijeve strane, i iznad mene, a Tvojoj se veličini utječem da budem zgrabljen odozdo.'“رواه أبو داود والنسائي وابن ماجه وأحمد
Od Šeddada ibn Evsa, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Sejjidul istigfar je da kažeš: 'Allahumme Ente Rabbii, la ilahe illa Ente, halakteni, ve ene abduke, ve ene ‘ala ‘ahdike ve va’dike mesteta’tu, e’uzu bike min šerri ma sana’tu, ebu’u leke bi ni’metike 'alejje, ve ebu’u leke bi zenbii, fagfir li fe innehu la jagfiru-z-zunube illa Ente. (Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema istinskog boga osim Tebe, Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob, ispunjavam zavjet Tebi koliko mogu, Tebi se utječem od zla koje sam uradio, priznajem Tvoje blagodati prema meni, i Tebi priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe!)'" Poslanik je zatim dodao: "Ko kaže ovaj istigfar (dovu) ujutro, čvrsto vjerujući u njegove riječi, te umre tog dana prije nego omrkne, on je od stanovnika Dženneta, a ko ga kaže u toku noći čvrsto ubjeđen u te riječi i umre prije nego svane pa i on je od stanovnika Dženneta."رواه البخاري
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi učio: "Gospodaru, zaštiti me od nemoći i lijenosti, škrtosti, duboke starosti i kazne u kaburu. Gospodaru, dušu mi nadahni bogobojaznošću i od grijeha je očisti, jer samo je Ti od grijeha možeš očistiti; Ti si njen zaštitnik i njeno utočište! Gospodaru, utječem Ti se od beskorisnog znanja, neskrušenog srca, nezasitne duše i dove koju Ti ne primaš."Hadis bilježi imam Muslim
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se predaja od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Kada neko od vas htjedne leći u postelju, neka dušek istrese unutrašnjom stranom haljina, jer ne zna šta je nakon njega tu došlo. Zatim neka kaže: 'S Tvojim imenom, Gospodaru moj, spuštam se na stranu i s njim se podižem! Ako mi dušu uzmeš, budi joj milostiv, a ako je vratiš, čuvaj je kao što čuvaš Svoje dobre robove!'"Muttefekun alejh
Džabir, radijallahu 'anhu, pripovijeda: "Kada bismo se (za vrijeme putovanja) popeli na kakav brežuljak (uzvišicu), učili bismo tekbir 'Allahu ekber', a kada bismo sišli u dolinu, učili bismo tesbih 'Subhanallah!'" (Buhari) Ibn Omer, radijallahu 'anhu, prenosi da bi Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve selleme, i njegova vojska, kada bi se na uzvišicu popeli, tekbir donosili, a kada bi se u dolinu spustili, tesbih ("Subhanellah") bi učili. (Ebu Davud, sa senedom koji sahih)Hadis bilježi imam Buhari - Hadis bilježi Ebu Davud
